Kolačiće koristimo da bismo sadržaj prilagodili vašim interesovanjima/potrebama i obezbedili vam bolje korisničko iskustvo. Nastavkom pretrage na našem web sajtu pristajete na to da koristimo kolačiće.
Kada želimo da obezbedimo svoju starost i istovremeno rešimo pitanje imovine, često se postavlja dilema: da li treba zaključiti ugovor o poklonu sa članom porodice koji će brinuti o nama, ili ugovor o doživotnom izdržavanju?
Ova odluka ima dugoročne pravne i porodične posledice i zato je važno da se razume razlika između ova dva ugovora, njihove prednosti i mane, kao i situacije u kojima je jedan izbor sigurniji od drugog.
U nastavku detaljno objašnjavamo sve što treba da znate.

Ugovor o poklonu je pravni posao kojim jedno lice (poklonodavac) bez naknade prenosi imovinu na drugo lice (poklonoprimca).
Najčešće se koristi kada roditelji žele da još za života prenesu stan, kuću ili drugu imovinu na dete ili drugog bliskog srodnika.
Važno je znati da se kod nepokretnosti ugovor o poklonu mora zaključiti u pisanoj formi i overiti kod notara.
Ugovor o poklonu podrazumeva da vi svoju imovinu (stan, kuću, zemljište) bez naknade prenosite na drugo lice, najčešće dete ili bliskog srodnika.
U praksi to često izgleda ovako:
Roditelji žele da stan prepišu sinu koji već živi sa njima i brine o njima. Smatraju da je prirodno da imovina pripadne njemu, pa odluče da zaključe ugovor o poklonu.
Onog trenutka kada se ugovor overi kod notara i upiše u katastar, sin postaje vlasnik stana.
Roditelji mogu da ugovore pravo doživotnog uživanja (plodouživanje), što znači da mogu da nastave da žive u stanu. Međutim, vlasništvo je trajno preneto.
Najveći rizik kod ugovora o poklonu jeste to što osoba koja poklanja imovinu više nije njen vlasnik. Ako dođe do porodičnih nesuglasica, razvoda braka poklonoprimca ili finansijskih problema, poklonodavac može da ostane bez sigurnosti.
U takvim situacijama, poklonodavac više nije vlasnik i njegova pravna zaštita je ograničena.

Ugovor o doživotnom izdržavanju je sporazum kojim se jedno lice (davalac izdržavanja) obavezuje da će do kraja života brinuti o drugom licu (primaocu izdržavanja), a zauzvrat stiče pravo na njegovu imovinu, ali tek nakon njegove smrti.
Ovaj ugovor mora biti sačinjen u pisanoj formi i overen kod notara, uz posebno upozorenje notara o pravnim posledicama.
Kod ugovora o doživotnom izdržavanju, jedno lice se obavezuje da će do kraja života brinuti o drugom, obezbediti stanovanje, hranu, lečenje, negu i druge potrebe.
Zauzvrat, imovina prelazi na davaoca izdržavanja, ali tek nakon smrti primaoca izdržavanja.
U praksi to često izgleda ovako:
Starija osoba nema decu, ali o njoj brine sestrić. Zaključuju ugovor o doživotnom izdržavanju. Sestrić ima zakonsku obavezu da brine o njoj, a stan će postati njegov tek nakon njene smrti. Do tada, vlasnik ostaje starija osoba.
Ovaj ugovor pruža veću pravnu zaštitu, jer se obaveza brige ne podrazumeva, već je jasno definisana.
Važno je napomenuti da imovina koja je predmet ugovora o doživotnom izdržavanju ne ulazi u zaostavštinu i ne deli se među naslednicima.
| Ugovor o poklonu | Ugovor o doživotnom izdržavanju |
|---|---|
| Imovina odmah prelazi u vlasništvo | Imovina prelazi u vlasništvo tek nakon smrti primaoca izdržavanja |
| Nema obavezne brige | Postoji zakonska obaveza brige |
| Teže se raskida | Može se raskinuti zbog neispunjavanja obaveza |
| Manje pravne zaštite za poklonodavca | Veća pravna sigurnost |
Najvažnija razlika je trenutak prenosa vlasništva i postojanje obaveze izdržavanja.
Ugovor o poklonu može biti dobar izbor kada:
Na primer, ako dete već brine o roditelju, a cilj je samo formalno regulisanje imovine bez potrebe za dodatnim obavezama, poklon može biti adekvatno rešenje.
Međutim, preporučuje se da se u tom slučaju ugovori pravo plodouživanja kako bi poklonodavac imao sigurnost stanovanja.
Ugovor o doživotnom izdržavanju je sigurniji izbor kada:
Ovaj ugovor je posebno preporučljiv kada je imovina veće vrednosti ili kada postoje više potencijalnih naslednika, jer jasno definiše prava i obaveze.
Sa aspekta pravne zaštite starijeg lica, ugovor o doživotnom izdržavanju je sigurniji.
Razlozi:
Kod ugovora o poklonu, zaštita zavisi isključivo od međusobnog poverenja.
Najčešće greške
Svaka situacija je specifična, zato je preporučljivo da konsultujete advokata pre donošenja odluke.

U praksi se često susrećemo sa situacijama gde su ugovori zaključeni bez detaljnog savetovanja, pa kasnije dolazi do problema:
Svaka porodična situacija je drugačija i zahteva individualni pristup.

Odluka između ugovora o poklonu i ugovora o doživotnom izdržavanju nije samo pravno pitanje, to je pitanje sigurnosti, poverenja i dugoročne zaštite.
Ako postoji potpuno poverenje i nema potrebe za formalnom obavezom brige, poklon može da bude dovoljno rešenje.
Ako je prioritet sigurnost, pravna zaštita i garancija izdržavanja, ugovor o doživotnom izdržavanju je u tom slučaju bolji i sigurniji izbor.
Najvažnije je da odluka bude doneta promišljeno i uz stručnu podršku.
Ukoliko razmišljate o zaključenju ugovora o poklonu ili ugovora o doživotnom izdržavanju, savetujemo vam da pre donošenja odluke potražite stručno mišljenje.
Advokatska kancelarija Marinela Ljubić Todoran pruža detaljne konsultacije, analizira vašu konkretnu situaciju i predlaže pravno najsigurnije rešenje.
Nazad na Blogcopyright 2026 | sva prava zadržana
dizajn i izrada | I wanna solutions